Mir vam ostavljam, mir vam svoj dajem. Da­jem vam ga ali ne kao što svijet daje. Neka se ne uznemiruje vaše srce i neka se ne straši. Čuli ste, rekoh vam: Odlazim i vraćam se k vama. Kad biste me ljubili, radovali biste se što idem Ocu jer Otac je veći od mene (Iv 14,2728).

Možda nama, sviklima na golotinju na televiziji, u novinama, u životu, trenutak razodijevanja Isusa i ne izgleda tako strašno kao našim precima. Njima je golotinja i tijelo uopće često bila znakom pokvarenosti, nečega što se čak nije ni spominjalo. Ali iako smo možda manje osjetljivi, ostaje ipak činjenica da i danas svući nekoga pred svima, znači poniziti ga, gospodariti njime do te mjere da mu se može oduzeti intimnost, skrovitost, ono što se ne pokazuje i ne prikazuje pred svima. Znači oduzeti mu pravo da zadrži barem najmanji dio svoga do­stojanstva. Stoga i u nama prizor ovoga čina pobuđuje nemir, neodobravanje, zgražanje.

A Isus ostaje miran. Od trenutka osude do riječi na križu, put prema Golgoti popločan je šutnjom, šutljivom mirnoćom, koju nitko ne može oduzeti. Ne zbog toga što je Isus bio preziratelj tijela te je smatrao da tijelo treba dokinuti da bi naš duh bio slobodniji. Ne, naprotiv, tijelo je za njega bilo blagoslov Božji i stoga dostojno da se s njime sveto i s poštovanjem postupa. Razlog Isusove mirnoće, njegova neotimanja, njegove šutnje, bio je nedokučiv onima koji su ga svlačili. Tko je zaogrnut predanošću Bogu, tko je u Bogu, ne u svijetu, našao mir, tomu se ne može ništa oduzeti. I zato izvršitelji kazne nisu shvatili da Isusa ne mogu svući.

Rasprodaja osjećaja, rasprodaja intimnih životnih priča, rasprodaja svetih trenutaka sa­lijeće nas sa svih strana. I sami možda sudjelujemo na toj pijaci našega svijeta. I sami se ne osvrćemo kad naše sestre i braća moraju prodavati svoje dostojanstvo. I sami mislimo da možemo gospodariti drugima. I sami banali­ziramo i oskvrnjujemo ono sveto što nam je od Boga dano.

Molitva: Isuse, prikazujemo ti sve one koji su lišeni svoga dostojanstva, koji su razodjeveni u svojoj ljudskosti, koji su žrtve ljudske pohlepe i pohote, koji su nemoćni pred vlašću moćnika: ne ostavi ih same u trenutku grube ljudske golotinje. Nama daj snage, molimo te, da nastojimo graditi svijet poštovanja drugoga u njegovoj intimnosti, svijet svetosti drugoga u njegovoj čistoći, svijet smirene ljubavi usred tržnice ponuda koje ne poštuju nikoga. Amen.