Bog ljude voli i traži. I to im kroz povijest stalno pokazuje. U Starom zavjetu to čini kroz povijest izraelskog naroda, u svetim knjigama i obredima. U Novom zavjetu Bog progovara i očituje se, pokazuje svoju ljubav i svoju snagu u životu, riječi i djelu, Isusa iz Nazareta, Sina Božjega. Isusova riječ je nosila, oslobađala, liječila, hranila, oživljavala brojne ljude. Njegov život je bio očitovanje Božje blizine i milosrđa, Božjeg praštanja i volje za ljudima. Isus nije samo govorio o Bogu, njegovoj ljubavi i veličini, nije samo ukazivao na njih; on ih je utjelovljivao, konkretno ostvarivao. I to je ostavio svojima: učenicima, zajednici, Crkvi.

Kad Crkva vrši i slavi sakramente ona nastavlja to Isusovo svjedočanstvo i ujedno svjedoči o Isusovu životu za nas, za sve ljude. Stoga su crkveni sakramenti znakovi Božjeg obećanja i blizine. Tu Božju blizinu oni nam čine osjetljivom u stvarima poput vode i kruha, vina ulja, kao i u životnim situacijama poput rođenja, zajedništva, ljubavi, praštanja, bolesti. U njima se nastavlja Isusov život za nas, Božja ljubav i milost koje nikad neće presušiti ni prestati.

Fra Miro Jelečević