loading

IV. postaja - Isus susreće svoju majku

IV. postaja - Isus susreće svoju majku

Dok je on još govorio narodu, stajahu vani njegova majka i njegova braća. Željeli su s njim govoriti. Netko mu reče: “Evo, vani stoje tvoja majka i tvoja braća i žele s tobom govoriti.” A on onomu koji mu to javi odgovori: “Tko je moja majka, i tko su moja braća?” I pruži ruku prema svojim učenicima te reče: “Evo, moje majke i moje braće! Tko god, naime vrši volju moga nebeskog Oca, on je moj brat, moja sestra i majka” (Mt 12,4650).

Često nas vreba želja da raspolažemo onima koji su naši, koje smo rodili, koje volimo i koji nas vole, onima koje uzdržavamo u životu. Na­ravno, ne na njihovu štetu, nego upravo obratno, na korist i na dobro, što oni sami često ne uviđaju. To je težina ljudskih odnosa, sasvim malih, običnih, obiteljskih odnosa.

Isus je bio čovjek i Sin čovječji, upleten u mrežu ljudskih odnosa. Njegov ljudski život nije lebdio nad našim životima, oslobođen na koncu onoga što nas ponekad tako opterećuje. Isus je imao majku, imao je one koji su se brinuli za njega, one koji su se ponekad i previše brinuli za njega, misleći da će biti najbolje da ga odvedu, sakriju i sačuvaju. Ali Isusov put nije bio u čuvanju, Isusov život nije bio za muzej. Isus se do kraja upustio u ljudsko življenje, a to znači da je računao s time da ga ni oni koji su mu najbliže, po krvi ili duhu, jednom neće shvatiti. Ali također je znao da i majka može biti više majka i brat više brat. Stoga je volio, volio je do kraja, ljudski gledano do križa, ne bi li kako ljubavlju otvorio oči.

Kakvi su naši odnosi? Jesu li naša zajedništva i prijateljstva mjesta slobode i istinskog susreta, ozračje rasta u poštovanju i ljubavi? Jesmo li mi oni koji su uvijek u pravu ili puštamo da kroz nas, makar i slabe i padanju sklone, prosijava veličina i svetost Božje ljubavi? Pravi ljudski i kršćanski susret i život pomaže, silno pomaže, da se križ nosi dalje.

Molitva: Isuse, uz tvoj križ stavljamo naše obitelji, naš narod, naše zajednice kao mjesta u kojima možemo i trebamo više rasti. Neka naši odnosi budu blagoslov i daj da uvijek nastojimo, u svakom svom susretu, sve više vršiti volju nebeskog Oca. Amen.

Ostalo