Bolest je stanje fizičke ili psihičke nemoći i propadanja koje susrećemo kod svih živih bića. Ljudi su dugo u bolesti gledali Božju kaznu i čak prokletstvo. Kroz sakrament bolesničkog pomazanja Crkva svjedoči upravo suprotno: Božju blizinu bolesnom čovjeku, osobito onome koji teško i ozbiljno pati zbog svoje bolesti. Biti bolestan nije dakle stanje odbačenosti, nego naprotiv vjerne blizine Boga koji ne ostavlja svoga stvorenja.

Zato u ovom sakramentu s pomazanjem na čelu i rukama i s kratkim molitvama kršćanska zajednica bolesnika stavlja pred Božju milost i ljubav i s povjerenjem moli za njega. Možemo reći da ga svojim molitvama »donosi« pred Boga, bez velikih riječi, bez buke i galame. S vjerom i pouzdanjem da naš život pripada Bogu i da nema te sile ni bolesti, koja nas može odvojiti od Božje ljubavi u Kristu Isusu.