Krštenjem se ulazi u Crkvu, postaje njezina članica ili član. Ali krštenje je i veliki sakrament Božje milosti koju ne moramo zaslužiti niti zaraditi, jer nam je ona s Božje strane neopozivo darovana u Kristu. U ranoj Crkvi krštenje su primali odrasli ljudi i ono je uključivalo ozbiljnu promjenu života krštenika. Već dugo se u Crkvi najviše krste djeca, a odrasli – roditelji i kumovi i čitava kršćanska zajednica – preuzimaju obavezu svjedočenja o Bogu, njegovu Kristu i njegovoj Crkvi. Sakrament krštenja je upravo predanje i pripadanje Kristu: njegovu životu, smrti i uskrsnuću. U njih ulazimo po vodi i po riječi. To su simboli života i prihvaćanja, dakle onoga što nam Bog daje kad zaziva naše ime i kad nas gleda kroz Isusov život i sudbinu.

Krštenje se vrši trostrukim polijevanjem vodom – može i uranjanjem ili čak škropljenjem – u ime Oca i Sina i Duha Svetoga. Bogata simbolika prati ovaj sakrament: od bijele haljine, krsne svijeće do pomazanja kao i doticanja usta i ušiju. Krštenje je sakrament koji povezuje sve kršćane u jednu Kristovu Crkvu: po Duhu koji nam biva darovan svi smo sestre i braća Isusovi, svi smo kćeri i sinovi Božje.