loading

Pregled novosti

28. lipnja 2021.

Kolektivna mržnja - Fra Drago Bojić

 

Povijest čovječanstva je i povijest mržnje, barbarstva i nasilja. Tradicionalna, u sebe zatvorena društva, s nepovjerenjem su doživljavala vanjski – strani svijet. Druge i drugačije se najčešće smatralo neprijateljima od kojih se trebalo zaštititi i koje se, kad god je to bilo moguće, istrebljivalo. Isključivosti i neprijateljstva prema drugima i drugačijima nisu iščezla ni u našem suvremenom pluralnom svijetu. Naprotiv, posvuda se ljude diskriminira zbog njihove vjerske, nacionalne, svjetonazorske, spolne, orijentacijske i drugih pripadnosti.

Kako zastrašujuće posljedice može imati kolektivna mržnja, pogotovo onda kad se ideološki omasovi i kad postane politički projekt, iskusili su mnogi ljudi i na našim prostorima devedesetih godina. I dvadeset godina nakon velikih zala i stradanja ljudi, čini se da su te ideologije još uvijek žive i da zahvaćaju veliki broj ljudi. Političke, nacionalne i vjerske elite i dalje uspijevaju svojim ideologijama zavesti veliki broj ljudi. Ratnim nacionalnim i vjerskim isključivostima, u našem vremenu se pridružuju spolne, orijentacijske i svjetonazorske koje sustavno preziru i diskriminiraju druge i drugačije. Jedni u tome sudjeluju aktivno, drugi svojom šutnjom odobravaju diskriminacije.

O onima koji šute i tako podržavaju kolektivnu mržnju i njezina zlo, najbolje govore riječi njemačkoga pastora Martina Niemöllera (1892-1984): „Kad su došli po komuniste, ja se nisam pobunio, jer nisam bio komunist. Kad su došli po Židove, nisam se pobunio jer nisam bio Židov. Kad su došli po sindikalce, nisam se pobunio jer nisam bio sindikalac. Kad su došli po katolike, nisam se pobunio, jer ja sam bio protestant. Kad su došli po mene, tada više nikog nije bilo da se zauzme za mene.“ Ovim riječima je kritizirao šutnju i nereagiranje njemačkih intelektualaca nakon uspona nacista na vlast čime je otpočela zastrašujuća politika „čišćenja društva“ od nepoželjnih. Pastor Niemöller je u početku podržavao nacizam, da bi kasnije i sam došao u nemilost i jedva se spasio. Nakon što je proživio koncentracijske logore, snažno se zalagao za pokajanje i pomirenje.

Njegove riječi, koje se rado i često citiraju, ali nedovoljno ozbiljno promišljaju i lako zaboravljaju, opomena su svim ljudima koji nezainteresirano šute kad drugi ispaštaju. Ovih riječi bi se trebao sjetiti svatko tko se pridružuje kolektivnom linču drugih i drugačijih, tko podržava ludilo nacionalističkih i fundamentalističkih isključivosti, tko mrzi druge samo zato što su drugačiji i što se ne uklapaju u dominantne kolektivne uniformirane matrice. Jer nam se može dogoditi kao i spomenutom pastoru da jednog dana dođu i po nas, a da ne bude nikog tko će se za nas zauzeti.

Ništa tako nije pogubno kao kolektivna mržnja. Češki filozof i političar Vaclav Havel govorio je da kolektivna mržnja koju dijele, šire i produbljuju ljudi sposobni mrziti, ima posebnu magnetsku privlačnost te u svoj lijevak može uvući i bezbroj ostalih ljudi koji se u početku nisu činili nadareni sposobnošću da mrze. Ti su ljudi moralno maleni i slabi, sebični, ljudi lijenog duha, nesposobni samostalno razmišljati te tako naginju sugestivno utjecaju mrzitelja. Zato se treba suprotstaviti svakoj klici kolektivne mržnje, ne samo radi principa, već naprosto zato što se, u svojem interesu, uvijek valja opirati zlu – zlu mržnje. Na taj način štitimo druge, ali i stvaramo sebi prijatelje koji će se zauzeti za nas, ako i kad razularena masa mrzitelja dođe po nas!

 

Slika: Čovjek koji je spasio cvijet, 2012., Đuro Seder

Povezane novosti

Karizmatici - Fra Drago Bojić
  Duhovnost je megatrend u suvremenom svijetu. Mjesto tradicionalne vjerske prakse i pobožnosti sve više preuzimaju različite vrste duhovnosti. To nije slučaj samo u...
Sveti Anto Padovanski - Fra Drago Bojić
  Sveti Anto pripada nizu svetaca koji su život proveli izvan svoga zavičaja, u tuđini. Za razliku od nekih drugih, i onih svetaca na našim prostorima i u našem narodu, Anto je...