Lektori – navjestitelji Božje riječi

Bog se objavljuje ljudima u ljudskoj riječi i postaje utjelovljena, povijesno uosobljena riječ u Isusu iz Nazareta. Iskustvo te objave, iskustvo odnosa ljudi s Bogom, zapisano je pisanim riječima u Bibliji, knjizi koja je za kršćane sveta knjiga. Biblija je sveta knjiga, kažemo Sveto pismo, ne kao neki nedodirljivi predmet koji se ne smije dirati, nego kao svetinja kojoj su pisci otajstveni Bog i njegova sveta tajna – čovjek. Biblija se čita i sluša, nad njezinim tekstovima se razmišlja, u biblijskim događajima se ogledaju povijest i naši životi; u biblijskim likovima mogu se naći uzori za nasljedovanje. Od biblijskih riječi, od prepričavanja i propovijedanja evanđelja, ljudi se hrane, produhovljuju sebe, izgrađuju odnose i humaniziraju svijet. Biblija je knjiga života, a život je svetinja.

Više nego sam, vjernik se upoznaje sa Svetim pismom redovito u zajednici, ponajviše za vrijeme čitanja u euharistijskim, misnim slavljima, ali i u obiteljskim molitvama i meditacijama. Vjernik se redovito od malena upoznaje s Biblijom kroz poučavanje, propovijedi i objašnjavanje biblijskih tekstova od strane drugih, roditelja i iskusnijih vjernika, jer je Biblija složena knjiga, knjiga s mnogo manjih spisa iz različitih davnih vremena, s dosta različitih stilova i književnih vrsta, što traži pozornije čitanje i slušanje, bolje poznavanje i sabranije slušanje.

U crkvenim zajednicama, kućnim i župskim, od početaka kršćanstva postojali su ljudi, navjestitelji Božje riječi. Oni su pred okupljenom zajednicom, bilo u obredu, bilo u kućnoj katehezi, bilo u nekoj drugoj pouci vjere čitali, a nerijetko propovijedali i tumačili odlomke iz Svetoga pisma. U Crkvi od davnina postoji i posebna služba čitača Svetoga pisma pred skupljenom zajednicom, nazvanih latinskom riječi – lektori.

Lektor, čitač je ona osoba koja okupljenim vjernicima naviješta Božju riječ, pod euharistijom ili u nekim drugim prilikama. On čita određena biblijska čitanja, psalme, čita ili izgovara molitvu vjernika, pjeva ili izgovara neke druge tekstove i molitve pred i u ime zajednice koji nisu pridržani zaređenim službenicima, đakonima, svećenicima i biskupima. Uz to, lektor je onaj koji se uz župnika ili odgovorne službenike brine za urednost i obnovu svetih knjiga (lekcionara), za poduku novih čitača, prvi je u organiziranju i aktivnom sudjelovanju u biblijskim susretima i biblijskim katehezama.

Naglašavamo da čitač naviješta Božju riječ. Naviještati je više od pukog čitanja. Osim jasnog i razgovijetnoga čitanja, što traži ponekada, ne nužno, i učenje i poznavanje govornih vještina (retorike), osim nužnoga razumijevanja onoga što se čita, čitač se odnosi prema tekstu tako da uistinu vjeruje da naviješta Božju riječ. Jer ta riječ ima snagu istine i dobra, koja nije kazana nekada davno, nego je aktualna baš danas, biva nama kazana: nas danas poziva na obraćenje i novi početak, nas danas opominje na ostavljanje zloga puta, nas danas tješi i daje nam nadu i ondje gdje djeluje da je sve neutješno i beznadno; ta riječ i danas ima snagu ozdravljenja za naše poraze, gubitke i polomljene odnose, snagu novoga života nakon i samome sebi neoprostivog grijeha i nudi uskrs u vjeri i nakon tamne smrti.

Čitač naviješta Božju riječ kao riječ koja ga je životno zahvatila, tako pogodila i obuzela da je postala njegovom vlastitom riječi. Ako se dogodi da čitana riječ postane vlastita riječ čitača, da ju on razumije i u nju vjeruje kao samu Božju riječ, onda će i njegov glas biti sredstvo preko kojeg će Bog doći do riječi, onda će pažljivi slušatelji i otvoreni vjernici, u Božje ime sabrana zajednica, moći iskusiti da se Bog upravo sada i njima osobno i izravno obraća. Onda će, što je najveći vrhunac služenja Božjoj Riječi, lektorova naviještena riječ postati iscijeliteljska, oslobađajuća i otkupiteljska.

Fra Ivan Šarčević